Jeste li ikada razmišljali što se događa s vašom odjećom i pokrivačima kada ih izbacite? Dakle, očito je da je ovo važno pitanje! Određene tkanine, poput bavne i vune, su biodegradabilne, što znači da se mogu raspasti i vratiti zemlji. Ali druge tkanine, kao što su poliestar i nilon, se ne raspaju tako lako. One biodegradable non woven fabric i može uzrokovati veliku štetu okolišu.
Većina ljudi, kada odbacuju nebiodegradabilne tkanine, one idu na smetalište. Na smetalištu, smeće se zakopava u zemlju. To je kao ogroman rupe pun smeća. Nebiodegradabilna tkanina može dugo vremena trajati da se razloži na smetalištu — ponekad stotine godina. Dok leže na smetalištu, odlaganjuju štetne kemikalije koje se filtriraju u tlu i prodiru u zrak. Te kemikalije mogu činiti biljke i životinje u okolini nebezbednim, što bi nas sve trebalo brinuti.
Tkanine koje nisu biodegradabilne ne štete samo okolišu u otpadnim smetnjacima. Kada ljudi bacaju otpad na putu, tkanine koje nisu biodegradabilne mogu završiti u prirodi. One se mogu zaglaviti na stabrima ili u rijekama i potocima. To može štetiti divljem životu i ekosustavima, koji su ključni za održavanje zdravlja i ravnoteže naše planete.
U ovom slučaju, komadić tkanine prema kojem ptica leti rizično je da se zaglavi i ozobi. To može učiniti težim ptici tražiti hrana ili izbjegavati predatore, poput mačaka ili drugih ptica. Ako riba upliva u komadić tkanine, može se zaglaviti i umrijeti. To utječe ne samo na same ribe, već i na cijeli ekosustav u potoku ili rijeci, koji ovisi o svim živim bićima koji zajedno djeluju kako bi preživjeli.
Od svih tekstilnih proizvoda, oko 60% su nebiodegradabilne tkanine poput poliestera, koje predstavljaju ozbiljan rizik za budućnost naše planete. I dok više ljudi kupuje odjeću i pokrivača napravljene od ovakvih tkanina, proizvodi se više otpada. Taj otpad može zauzeti smetališta i štetiti okolišu. Može također štetiti divljem životinjstvu i ekosustavima, oba od kojih su ključna za naše živote.
Mikroplastični odbaci su izuzetno štetni za okoliš. Mogu se probijati u vodu koju pijemo i zrak koji disamo, što je loše za naše zdravlje. Životinje ih mogu jesti, što ih može učiniti bolesnim ili čak ih ubiti. Ovo je strašna stvarnost zbog činjenice da se šteta ne ograničava na životinje, već se proširuje i na ljude. Trebali bismo tražiti alternative nebiodegradabilnim tkaninama koje uzrokuju mikroplastičnu zagađenost.
Ako svi mislimo da ćemo se držati ovih nebiodegradabilnih tkanina, onda možemo spasiti naš okoliš od zagađenja i uštedjeti puno neprijatnosti. Jedan primjer je bambusna tkanina. Bambus se odnosi na biljku koja raste mnogo brže od stabala, čak i dva stope dnevno. Može se pretvoriti u meku, trajnu tkaninu koja je biodegradabilna, pa će se prirodno raspasti. Bambusna tkanina je također prijateljska prema okolišu jer bambus zahtjeva mnogo manje vode i štetnih kemičkih tvari nego što zahtijeva bavna.
EN
